Brojne su koristi, ali i brojne prepreke s kojima se novopečene mame susreću prilikom dojenja. Stoga su adekvatna priprema, edukacija i podrška ključne. O svemu tome razgovarali smo s doulom Unom Pašić Gregović, autoricom Douline knjižica o dojenju i setova afirmacijskih kartica za opuštenu trudnoću, porod i postpartum.
Koji su po tebi najveći izazovi s kojima se novopečene majke susreću vezano uz dojenje?
Iako se ima puno toga za reći, ja bih sažela sve u manjak pripreme odnosno edukacije o dojenju te manjak podrške okoline. Možemo nabrajati sada sve potencijalne prepreke koje se u dojenju mogu pojaviti, od mastitisa, ragada do skraćenog frenuluma i ostalo, ali realnost situacije je da bi većina žena moglo izbjeći puno problema, i zaista uživati u dojenju, kada bi se omogućilo adekvatno znanje i priprema još u trudnoći, ali i kada bismo kao društvo više podržavali dojenje kao takvo. Također jedan ogroman izazov, pogotovo na našim prostorima, je količina dezinformacija i bapskih priča vezanih za dojenje koje zapravo zbunjuju nove majke ili im otežavaju to osjetljivo razdoblje.
Koliko žena i koliko dugo doji u Hrvatskoj?
Naravno ne možemo imati u potpunosti točnu brojku, ali po istraživanju iz 2019.godine vidimo da tek svaka 5. majka doji u periodu između 3. do 6. mjeseca djetetovog života. Nakon 6 mjeseci ta brojka još više opada, tako da je zapravo mali broj majki koje doje do prve godine djetetovog života, a još manje do druge godine. Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je zapravo dojenje barem do 2. godine djetetovog života uz uvođenje krute hrane s oko 6 mjeseci.
Koji su najčešći razlozi zbog kojih žene ne doje i kako im pomoći?
Rekla bih da je opet do manjka ispravnih informacija, pripreme ali i manjka podrške okoline. Jako je lako upasti u kolotečinu prepreka i otežanih okolnosti kod dojenja, koje na kraju majku iscrpe i ona odluči donijeti odluku o prestanku dojenja. Dat ću primjer jer vjerujem da je tako lakše shvatiti. U rodilištu ako se dogodi situacija da je majka odvojena od djeteta odmah nakon poroda, slabije nadolazi mlijeko. Također, prvih cca 3 dana majka proizvodi kolostrum, mlijeko koje je jako gusto i iznimno hranjivo. Međutim kako kolostrum izlazi u kapima, često se onda čuje od okoline da je beba gladna (što nije, jer je bebin želudac veličine trešnjice u tim prvim danima). U toj situaciji se bebi često daje dohrana bočicom te se dijete odvikava od majčine dojke u nekoliko sfera. Za početak, formule iz bočice ima više i teče puno brže, bez potrebe da se bebica “potrudi” cicati. Beba se navikne na samu dudu od bočice (u kojem je mehanizam cicanja drugačiji nego na dojci i onda može doći do konfuzije bradavice), a na dojci k tome postaje nervozno jer mlijeko ne curi jednakom brzinom/količinom kao iz bočice. Zbog djetetove nervoze, umjesto dojke uvede se još formule i majka proizvodi sve manje i manje mlijeka, jer se mlijeko stvara principom ponude i potražnje. Da se umjesto toga jednostavno pustilo majku da ima bebu na prsima čim više i da ju se podržavalo i ohrabrivalo, cijeli bi se taj scenarij izbjegao. A to je samo jedan scenarij od stotinu. Naravno ima i hrpa drugih razloga. Neke majke zaista ne mogu dojiti, neke majke ne žele, i to su sve legitimate stvari, situacije i odluke. Nije naše mjesto, niti kao savjetnice za dojenje, majke, društvo, majke nagovarati niti osuđivati jer na kraju dana, svaka majka donosi najbolju odluku za sebe i svoju bebu. Fokus bismo trebali staviti na adekvatnu edukaciju i podržavanju majki kroz cijeli taj proces.
Koji su najčešći mitovi o dojenju?
O ovome bih mogla knjigu napisati! Ali neki najčešći su da majka preko noći ostane bez mlijeka, da sve dojilje moraju biti na specifičnim dijetama… Često čujemo i kako žene nakon carskog reza ne mogu dojiti ili da žene s malim dojkama ili ravnim bradavicama ne mogu dojiti. Ovo su sve dezinformacije i upravo takvi mitovi često rade probleme kod uspostave dojenja. Ima ih na pretek i baš tu vidimo koliko je bitna edukacija i priprema, još u trudnoći.
Razlikuje li se tvoje dojenje s prvim i sada drugim djetetom? Koliko dugo si dojila prvo dijete i jesi li se susretala s nekim izazovima na tom putu?
Pa razlikuje se u smislu da je sada sve išlo puno jednostavnije, lakše i brže jer jednostavno, imam puno više znanja i iskustva nego prvi put. Čak bih rekla da je najbitniji faktor za mene osobno to samopouzdanje koje sam razvila s prvim djetetom. Starijeg sina dojila sam skoro 3 godine, kada je samostalno odlučio prestati. Iako moram reći da je i naš dojenački staž bio bez nekakve problematike jer sam se u prvoj trudnoći intenzivno educirala i okružila ljudima koji su znali i podržavali moju odluku. Susrela se jesam s nekim problemima koje sam drugi put izbjegla, tako da je to baš individualno. Drugi dojenački staž je krenuo puno opuštenije i samouvjerenije i uživamo od prvog dana!
Istine i mitovi o prehrani majke za vrijeme dojenja – što je stvarno zabranjeno, a što poželjno?
E ovo je sad jedna zanimljiva tema. Meni posebno jer uz to što sam savjetnica za dojenje sam i nutricionistička savjetnica za dojilje odnosno postpartum.
Iako je prehrana za vrijeme dojenja bitna (pogotovo za oporavak i zdravlje majke) – može poboljšati i obogatiti kvalitetu majčinog mlijeka – ono što je za početak iznimno bitno naglasiti je da naše dojke nisu mješalice ni mutilice. Što time želim reći je da naše grudi ne uzimaju hranu koju mi pojedemo, ne “izblendaju” je i da ju onda kroz dojku daju djetetu. Da je to slučaj, djecu bi od rođenja naprosto hranili kašicama. Situacija je ipak malo kompleksnija. Mi pojedemo hranu, probavimo je, apsorbiramo nutrijente u krvotok i iz naše krvi radimo mlijeko s kojim hranimo našu bebu. To znači da bi se naše mlijeko stvorilo, puno se različitih i kompliciranih procesa mora dogoditi u našem tijelu. To je bitno zato što žene često dobiju popise hrane koje ne smiju jesti ako će dojiti. Popise i “savjete” znaju dobiti i od doktora, sestara, patronažnih, pedijatra, primalja, doula, prijateljica, majki, sestara, kuma i susjeda, pogotovo ako su “stara garda”. Takvi popisi zapravo mogu biti jako štetni, jer osim što u većini situaciji neće napraviti razliku za bebu, novim majkama će maknuti bitne namirnice pune nutrijenata koje su im potrebne za oporavak i zdravlje. Zamislite da nakon trudnoće i poroda, gdje vam je tijelo u deficitu s nutrijentima, vi dojite (što iziskuje puno truda i energije) a limitirani ste na meso na lešo i samo par vrsta povrća svaki dan? I to radi smjernica koje su itekako zastarjele, a većina ih nije utemeljena na istraživanjima i saznanjima koje danas imamo.
Naravno, postoje stvari koje bi bilo poželjno smanjiti, npr. kofein, i neke ne konzumirati, npr. alkohol. Ali u većini slučaja majke mogu jesti sve! U slučaju kada se sumnja da majčina prehrana može utjecati na smetnje kod bebe, bitno je znati da su to najčešće situacije kada dijete ima alergiju/intoleranciju na (najčešće) laktozu, kazein, jaja i orašaste plodove. Majka unosi veće količine te hrane i one kroz probavu/apsorpciju, prolaze u krv, iz krvi u mlijeko te stvaraju smetnje kod dojene bebe. To se može primjetiti najčešće tako što beba pokazuje probavne probleme (grčevi uz proljev ili zatvor), kao i kožne (osipe, crvenilo, perutanje), ali može biti i slabo dobivanje na težini. Ti simptomi su izraženiji kada majka više jede te namirnice. Međutim to je manje često nego što mislimo. Veći problem je što se svi grčevi kod bebe skoro uvijek prepisuju majčinom mlijeku, a skoro uvijek je razlog nešto potpuno drugo. Zato za vrijeme dojenačkog staža preporučam jesti raznoliko, sezonsko i lokalno, pazeći na kvalitetu namirnica (pogotovo za meso, jaja i mliječne proizvode). Korijenasto povrće, zelenjava (salata, matovilac, rikola…), iznutrice, kvalitetna riba, kvalitetna jaja, temeljac od kostiju, puno svježeg i parenog povrća, puno fermentirane hrane bogate probioticima, zajedno s kvalitetnom suplementacijom čine čuda.
Na koje načine se još povezuješ sa svojom bebom, je li teško hendlati bebu i toddlera?
Pa postoje mnogi načini za povezati se s bebicom. Ja kako isključivo dojim, onda je definitivno dojenje jedna od glavnih uloga, ali čak i kada ne dojimo aktivno, preporučam konkakt kože na kožu koji je krucijalan za zdravlje i dobrobit majke i djeteta, i jedan je od najsnažnijih alata povezivanja. Prvih mjesec dana moji su dečki po doma bili samo u peleni i meni na koži. Tu mi je najbolje bilo ako bih imala potkošulju ili grudnjak za dojenje jer bih ih samo otkopčala, i za dojenje ali i za taj kontakt i spavanje prsa od prsa s kožom na kožom. Meni osobno najbolje odgovara Carriwell i to već 3,5 godine, tako da sam tom brendu najvjernija!
Od ostalih načina (a ovo jako vrijedi i za mog supruga), bebonošenje je jedna od najboljih praksi za povezati se s bebom. Bilo da je marama ili nosiljka, nositi bebu iza sebe ima pregršt benefita i za nas roditelje, ali i za bebu. Mi prvih par tjedana nosimo u elastičnoj marami (favorit nam je Ergobaby Aura), a nakon toga smo se brzo prebacili na oblikovanu nosiljku (Ergobaby Embrace), što je mužu najdraže! Iskreno uz jako aktivnog toddlera, nosiljka bude spas jer je bebač sretan, miran i blizu, a obje ruke su slobodne za igru za starijim!